radnicki blog
Dokle seze ljudska glupost!
Ponukan danasnjom situacijom u drzavi odlucih i ja pisanjem iznjeti svoje frustracije makar ih ja jedino citao. Kao sto i sam naslov kaze dokle seze ljudska glupost ja sam danas nakon svojih tridesetak godina shvatio da ona nema granica evo i zasto.Radim u firmi od tridesetak ljudi koja radi uglavnom na terenu znaci zivi se i radi tesko,sto je uglavnom hrvatska svakodnevica.I nista tu nebi bilo cudno da u danasnjoj situaciji mi nasem gazdi ne radimo za djabe to jeste za svoj rad ne dobijamo placu.No ni tu nista nije cudno s obzirom da nas je tridesetak e sad se vi sigurno pitate pa sta je tu cudno.Gospodo cudno je to da niko nece da strajka da svi zele da rade i bez obzira sto su sigurni da svoje novce ili barem vecinu novaca sigurno nece dobiti ostaju naposlu.Mi nasu placu nismo dobili za dva mjeseca i s obzirom da smo na terenu i da kod kuce imamo obitelj dakle zene i djecu i da zivimo na dva mjesta mi smo svi pred propascu novaca se nema minusi su iskoristeni a kraj se ne nazire.A gazda to je vrhunac sante leda kaze novaca nema stan neplaca davanja poreze prireze nista nula.Novaca za putavanja za posao nema svaki ga mjesec mi financiramo i tak do unedogled.I sve do danas niko vise nema ni za put ni za jesti ni za nista a gazda kaze da smo supci zato sto nemozemo skupiti 100 kn za put dok placa ne bude.Zamislite taj cinizam tu figuru tog covjeka kolika muda on ima nemozes vjerovat.Za sad dosta nemam vise volje.
09.07.2010. u 09:12 | 3 Komentara | Print | # | ^